Vijeće je postiglo dogovor o zakonodavnom aktu o obnovi prirode. Prijedlog je usmjeren na uspostavu mjera obnove kojima će se do 2030. godine obuhvatiti najmanje 20% kopnenih i morskih područja EU-a, a do 2050. godine svi ekosustavi kojima je potrebna obnova.

Opći pristup služit će za pregovore s Europskim parlamentom o konačnom obliku zakonodavstva.

Glavne promjene koje je odobrilo Vijeće

Tekst Vijeća postavlja ravnotežu između zadržavanja ambicioznih ciljeva za obnovu prirode i pružanja fleksibilnosti državama članicama u provedbi uredbe, uz zadržavanje jednakih uvjeta za sve i smanjenje administrativnog opterećenja.

Koje obveze donosi ovnova 

Vijeće se složilo da će države članice uspostaviti mjere obnove koje najmanje 30% staništa u kopnenim, obalnim, slatkovodnim i morskim ekosustavima, koji nisu u dobrom stanju, dovode u dobro stanje do 2030. godine. To bi se odnosilo na najmanje 30% ukupne površine vrsta staništa za koje se smatra da nisu u dobrom stanju, za razliku od površine za svaku skupinu staništa, kako je prvotno predložila Komisija.

Države članice bi međutim odredile mjere obnove na najmanje 60% do 2040. godine i na najmanje 90 % do 2050. godine područja svake grupe staništa koja nije u dobrom stanju.

Države članice dodale su iznimku za morska područja koja imaju staništa mekog sedimenta. Za meke sedimente države članice moći će primijeniti niži postotak za ciljeve, a cilj za 2030. godinu ne bi se primjenjivao.

Za područja staništa koja podliježu mjerama obnove, države članice su se složile da će osigurati da ne dođe do značajnog pogoršanja. U područjima koja su već u dobrom stanju, ili gdje mjere obnove još nisu provedene, posebno izvan mreže zaštićenih područja Natura 2000, države članice će nastojati uvesti potrebne mjere za sprječavanje značajnog pogoršanja. 

Nisu dostupni podaci za sva staništa

Države članice složile su se oko toga da nedostaju podaci o stanju nekih staništa, zbog čega je teško kvantificirati njihovo poboljšanje.

Države članice složile su se da će se mjere kvantitativne obnove primjenjivati ​​samo na područja gdje je poznato stanje staništa.

Za kopnena staništa države članice trebale bi do 2030. godine utvrditi 90% stanja staništa. Za morska staništa 50% praznina u znanju moralo bi se popuniti do 2030. godine. Stanje svih staništa trebalo bi biti poznato do 2040. godine, osim za meki sediment gdje je rok produžen do 2050. godine. 

Više informacija o dogovoru koji je Vijeće postiglo pronađite na poveznici. 

Izvor: https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2023/06/20/council-reaches-agreement-on-the-nature-restoration-law/