Novi europski projekt ASSUMMER  koji se bavi temom ljetnog energetskog siromaštva započeo je 1. rujna 2026. godine.  Prema podacima o najviše izmjerenim temperaturama, 2026. je još jedna godina u nizu u kojoj su srušeni globalni temperaturni rekordi, stoga pitanje ljetnog energetskog siromaštva dobiva na sve većoj važnosti. 

Podaci službe Copernicus Climate Change Service (C3S) pokazuju da je kolovoz 2026. bio globalno najtopliji kolovoz ikad zabilježen, s globalnom prosječnom temperaturom zraka 1,65 °C višom od predindustrijske razine. To je ujedno bio i prvi mjesec koji je premašio 1,5 °C od studenog 2025. godine. Zapadna Europa doživjela je svoje najtoplije ljeto ikad, nadmašivši rekord iz 2003. godine.  

Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), kolovoz 2026. u Hrvatskoj bio je ekstremno topao. Odstupanja srednje mjesečne temperature zraka u odnosu na normalu 1991. – 2020. kretala su se od 2,8 °C u Makarskoj do čak 4,7 °C na Puntijarki. Prema službenim podacima, kolovoz je bio ekstremno topao na gotovo cijelom području Hrvatske. Istovremeno, vrlo sušni uvjeti zabilježeni su na istoku zemlje te na području Siska i Karlovca. 

Nevidljiva kriza 

Kada se govori o energetskom siromaštvu, obično se misli na zimske mjesece i nemogućnost plaćanja grijanja. No, ekstremne ljetne vrućine stvaraju drugačiju vrstu ranjivosti. U 2023. godini 26 % kućanstava u EU-u navelo je da nije moglo održavati svoj dom ugodno hladnim tijekom ljeta, dok je taj udio među kućanstvima s najnižim prihodima iznosio gotovo 35 %. Komisija je naglasila da ljudi koji već imaju problem s energetskim siromaštvom tijekom zime vjerojatno su posebno ranjivi i tijekom ljetnih vrućina. Prilagodba visokim temperaturama zahtijeva ulaganja u: izolaciju, klimatizacijske sustave, zaštitu od sunčevog zračenja / sjenila, ali takva ulaganja su često nedostupna ljudima s niskim prihodima. Uz to, u urbanim područjima gusta izgradnja i nedostatak zelenih površina pojačavaju učinak urbanog toplinskog otoka, što uzrokuje ozbiljnu toplinsku nelagodu i povećanu smrtnost, dok su u ruralnim područjima kuće često: starije, slabije izolirane i potrebna im je obnova što povećava rizik od zdravstvenih posljedica i narušene toplinske ugode,  zaključuje Komisije. 

U gusto naseljenim urbanim područjima efekt urbanog toplinskog otoka može podići temperaturu grada za 10 do 15 oC. Nedostatak zelenih površina, loše prozračeni stanovi i nemogućnost plaćanja klima-uređaja izlažu kućanstva s niskim prihodima, starije osobe i kronične bolesnike ozbiljnim zdravstvenim rizicima. 

Globalna studija „Intenziviranje globalnog toplinskog stresa i njegovo širenje na ljudsku populaciju“, objavljena ove godine u časopisu Nature Climate Change, pokazuje da se toplinski stres globalno povećava, ne samo da su temperature više, već su vrućine sve češće, intenzivnije i dulje. Posebno zabrinjava činjenica da se najtoplije noći zagrijavaju brže od najtoplijih dana: od 1970-ih noćne temperature porasle su prosječno 0,32 °C po desetljeću, u odnosu na 0,27 °C tijekom najtoplijih dana. To znači da se domovi tijekom noći sve teže prirodno hlade, smanjujući mogućnost oporavka od dnevne vrućine i povećavajući potrebu za korištenjem klima-uređaja i druge opreme za hlađenje. U studiji je također istaknuto da sezona umjerenog toplinskog stresa u sjevernim izvantropskim područjima je 15 dana dulja nego 1970-ih, a sezona jakog toplinskog stresa u prosjeku 12 dana dulja, te da je učestalost ekstremnog toplinskog stresa u Europi 2,5 puta veća nego 1970-ih. Za kućanstva s niskim prihodima, koja si takvu potrošnju energije za hlađenje teže mogu priuštiti uz neobnovljena kućanstva, sve veći toplinski stres predstavlja dodatni rizik od ljetnog energetskog siromaštva.  

U Hrvatskoj su posljedice već mjerljive. Prema podacima DHMZ-a, u razdoblju 2011. – 2020. godine broj dana s visokim rizikom za zdravlje zbog vrućina u kontinentalnoj Hrvatskoj porastao je s prosječno 5 na gotovo 18 dana godišnje, dok je na obali taj broj porastao s 10 na oko 30 dana. 

Što donosi ASSUMMER? 

Projekt ASSUMMER će u sedam euro-mediteranskih zemalja: Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Grčkoj i Cipru uspostavit nacionalne koordinacijske strukture za ljetno energetsko siromaštvo. DOOR će koordinirati uspostavu nacionalnih struktura i provoditi aktivnosti u Hrvatskoj. 

Za razliku od nacionalnih opservatorija za energetsko siromaštvo, koji su usmjereni na politiku i prikupljanje podataka, ASSUMMER-ove strukture djelovat će na operativnoj razini. Okupit će pružatelje socijalnih usluga, lokalne vlasti, urbaniste, zdravstvene djelatnike i stručnjake za zgradarstvo kako bi nacionalne strategije pretočili u konkretne lokalne akcije, ali i kako bi povratne informacije s terena oblikovale nacionalne politike. 

Ključne aktivnosti projekta uključuju: 

• Uspostavu sedam nacionalnih koordinacijskih struktura s više od 220 aktivnih članova i više od 700 dosegnutih dionika 

• Razvoj višejezičnog alatnog paketa s praktičnim alatima i materijalima za obuku lokalnih aktera o tome kako prepoznati i ublažiti ljetno energetsko siromaštvo 

• Program individualnog mentorstva za 70 lokalnih aktera (10 po zemlji) koji će uz podršku mentora izravno raditi s ranjivim kućanstvima na rješavanju problema ljetnih vrućina 

• Međunarodna razmjena znanja i iskustava između 35 organizacija iz sedam zemalja kroz webinare i studijske posjete o tome kako konkretno pristupiti ranjivim kućanstvima i provesti mjere protiv ljetnih vrućina 

• Najmanje 28 zatvorenih sastanaka između nacionalnih institucija i lokalnih koordinacijskih odbora, kako bi se nacionalne politike uskladile s potrebama na terenu te 14 javnih događaja na kojima se lokalnim akterima objašnjava što nacionalne strategije znače za njihov rad 

• Projekt će također uspostaviti Mediteranski koordinacijski odbor, koji će na kraju projekta prerasti u Europski koordinacijski odbor, omogućujući repliciranje modela u drugim zemljama EU-a. 

Projekt zagovara promjenu paradigme od „aktivnih zgrada s pasivnim stanarima” prema „pasivnim zgradama s aktivnim stanarima”. To znači promicanje pasivnog hlađenja, zelenih infrastruktura, sjenovitih površina i klimatskih skloništa, umjesto isključivog oslanjanja na klima-uređaje. Poseban naglasak stavlja se na uključivanje arhitekata, urbanista i stručnjaka za prostorno planiranje, tj. akteri koji su dosad bili uglavnom isključeni iz rasprava o energetskom siromaštvu, iako izravno utječu na toplinsku ranjivost građana. 

Projekt sufinancira Europska unija i traje 40 mjeseci, od 1. rujna 2026. do kraja 2029. godine, a obuhvaća dva puna ljetna ciklusa testiranja i pilotiranja.  Kako će zbog klimatskih promjena ljetne vrućine biti sve češće i intenzivnije, ljetno energetsko siromaštvo utjecat će na sve veći broj europskih kućanstava.